Tuberkuloza je zarazna bolest uzrokovana bakterijama iz kompleksa Mycobacterium tuberculosis. Osobe koje imaju aktivnu plućnu tuberkulozu su glavni izvor infekcije, pogotovo za članove obitelji s kojima su u dugotrajnom i bliskom kontaktu. Bacili se prenose putem aerosola u koji dospijevaju kihanjem, kašljanjem i govorom oboljele osobe. Tuberkuloza je sistemska bolest koja može zahvatiti bilo koji organ u tijelu, a klinička slika ovisi o dobi. Milijarna tuberkuloza, sistemski oblik infekcije, najčešći je u djece. Letalitet u djece s milijarnom tuberkulozom iznosi oko 15%.
Od 2017. godine Hrvatska pripada skupini zemalja s niskom incidencijom tuberkuloze (ispod 10/100 000 stanovnika). Međutim, incidencija tuberkuloze je od 2021. godine u porastu, kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj. U 2023. godini u Hrvatskoj je prijavljeno 266 novooboljelih.
Bacillus Calmette-Guérin (BCG) je živo cjepivo pripremljeno od oslabljenih sojeva Mycobacterium bovis. U Hrvatskoj je cjepivo u upotrebi od 1948. godine.
Cjepivo se primjenjuje intrakutano u gornju trećinu lijeve nadlaktice iznad deltoidnog mišića.
Na mjestu injekcije neposredno nakon primjene nastane mjehurić, a potom bjelkasta izbočina. Nakon otprilike tri tjedna izbočina naraste do veličine zrna graška uz nastanak ranice iz koje može iscuriti pokoja kap sekreta. Za potpuno cijeljenje rane potrebno je oko dva mjeseca.
Preporučeno je cijepiti novorođenčad u rodilištu, a ukoliko ona nisu cijepljena u rodilištu moraju se cijepiti najkasnije do navršene prve godine života kod liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Sva djeca starija od godinu dana i odrasli koji nisu cijepljeni protiv tuberkuloze moraju prije cijepljenja napraviti testiranje (tuberkulinski kožni test ili kvantiferonski test iz krvi) kojim se potvrđuje jesu li bili u kontaktu s tuberkulozom.
Cjepivo je djelomično učinkovito u sprječavanju plućne tuberkuloze u odraslih (oko 50%) dok zaštitnost za teške oblike infekcije (milijarne tuberkuloze i meningitisa) iznosi 60-80%.
Prema podacima HZJZ iz 2023. godine, BCG je jedino cjepivo kojim je postignut zakonom propisan cjepni obuhvat koji iznosi >95%.
Nuspojave: Lokalne nuspojave (potkožni apsces i regionalna limfadenopatija) javljaju se u 1–2 % slučajeva i to u slučaju neispravne (supkutane ili intramuskularne) primjene cjepiva. Upala kosti (osteitis) je rijetka komplikacija koja zahvaća epifize dugih kostiju, a može se pojaviti čak i nekoliko godina nakon primjene BCG cjepiva. Sistemska BCG infekcija se javlja vrlo rijetko (1-3 slučajeva/1 000 000 doza) i gotovo isključivo u djece s oslabljenim imunitetom.
Posebne kontraindikacije i mjere opreza: Cjepivo je kontraindicirano u trudnica, osoba s oslabljenim imunitetom, novorođenčadi porođajne težine <2 000 g i novorođenčadi čije su majke u trećem tromjesečju trudnoće primale lijekove poput monoklonskih antitijela protiv TNF-alfa.
Virus hepatitisa B (HBV) uzrokuje akutni i kronični hepatitis, a kronična infekcija može dovesti do razvoja ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma. Virus se prenosi putem tjelesnih izlučevina - spolnim putem, vertikalnom transmisijom sa zaražene majke na dijete, putem krvi i krvnih pripravaka (npr. nesterilne igle i šprice, transfuzija, itd.).
U zemljama u kojima je visoka incidencija hepatitisa B poput zemalja subsaharske Afrike i jugoistočne Azije, djeca se inficiraju rano tijekom života - najčešće tijekom poroda zbog izloženosti zaraženoj krvi majke. Rizik da novorođenče bude zaraženo HBV-om od zaražene majke iznosi do 90%. Djeca ne mogu ostvariti odgovarajući imunološki odgovor na hepatitis B (imunotolerancija) te je kod njih infekcija najčešće asimptomatska uz razvoj kronične infekcije u više od 90% slučajeva.
U zemljama niske incidencije hepatitisa B, u koje spada i Hrvatska, virus se najčešće akvirira u adolescenciji i odrasloj dobi spolnim putem ili putem krvi. U ovoj dobnoj skupini akutna je bolest simptomatska u 30-50% slučajeva.
Cijepljenje protiv hepatitisa B prije izlaganja virusu (preekspozicijska profilaksa) je najučinkovitiji način prevencije prijenosa HBV-a i pruža dugoročnu zašitu, a cjepivo se može koristiti i nakon izlaganja virus (postekspozicijska profilaksa).
Godišnje je u Hrvatskoj prijavljeno nekoliko desetaka novooboljelih od hepatitisa B (2023. godine ukupno 39 novooboljelih). U Hrvatskoj se sve trudnice pri prvom pregledu u trudnoći testiraju na HBsAg kako bi se kod njih što ranije započelo s liječenjem ukoliko je ono indicirano, a kod novorođenčeta pri porodu primijenila postekspozicijska profilaksa koja podrazumijeva primjenu jednokomponentnog cjepiva protiv hepatitisa B odmah u rodilištu uz primjenu hiperimunog gamaglobulina (HBIG, eng. Hepatitis B Immune Globulin).
Prema hrvatskom kalendaru cijepljenja sva dojenčad starija od dva mjeseca cijepe se s tri doze kombiniranog cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, hepatitisa B, dječje paralize i Haemophilus influenzae tip b (DTaP-IPV-Hib-hepB, „6 u 1“), od kojih prvu dozu dobiju s dva mjeseca, drugu s četiri ili šest mjeseci, a treću dozu u drugoj godini života.
Jednokomponentno cjepivo protiv hepatitisa B je dostupno u dvije formulacije: za djecu (novorođenčad, dojenčad, djecu i adolescente do uključivo 15 godina) i za odrasle (>16 godina). Samo se jednokomponentno cjepivo smije koristiti za doze primijenjene između rođenja i 6. tjedna života. Cijepljenje novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki potom se nastavlja po shemi 0, 1, 2, 12 mjeseci, dakle s ukupno 4 doze cjepiva, za razliku od preekspozicijskog (rutinskog) cijepljenja koje se obavlja s 3 doze.
Postoji dvokomponentno kombinirano cjepivo protiv hepatitisa A i hepatitisa B (HepA-HepB) ku dvije formulacije: manje količine antigena za djecu stariju od godinu dana i veće količine antigena starije od 18 godina. Cjepivo se može primijeniti u osoba koje nisu imune na hepatitisa A i B (nisu ranije cijepljene ili nisu preboljele), a postoji rizik za infekciju zbog izloženosti.
Djeca koja nisu cijepljena prema kalendaru mogu primiti cjepivo protiv hepatitisa B u:
Razmak između prve i druge doze ne smije biti kraći od četiri tjedna, a između druge i treće doze ne smije biti kraći od osam tjedana. Ukupan razmak između prve i treće doze ne smije biti kraći od četiri mjeseca.
Nuspojave: Bol na mjestu primjene cjepiva, povišena tjelesna temperatura (češće u djece), umor (češće u odraslih).
Difterija je zarazna bolest uzrokovana sojevima bakterije Corynebacterium diphtheriae koji proizvode toksin. Najčešće zahvaća respiratorni sustav i uzrokuje jaku upalu ždrijela s debelim naslagama i oteklinom mekih tkiva vrata koje mogu ugroziti dišni put i dovesti do smrtnog ishoda. U tropskim područjima čest je kožni oblik bolesti. Infekcija se može manifestirati i kao asimptomatsko kliconoštvo te su upravo kliconoše najčešći prijenosnici bolesti.
Aktivna imunizacija djece difterijskim toksoidom (inaktivirani toksin bakterije) započeta je 1940-ih te je bolest zahvaljujući tome iskorijenjena u mnogim zemljama.
Nakon tri doze cjepiva u dojenačkoj dobi i docjepljivanja u dobi između 15. i 18. mjeseca života više od 95% djece razvije zaštitnu razinu antitoksina - protutijela na toksine (>0,1 IU antitoksina/ml). Učinkovitost cjepiva u prevenciji bolesti iznosi 97 %. U gotovo jedne trećine odraslih unatoč redovitom cijepljenju dolazi do pada razine antitoksina. Iz tog se razloga u mnogim zemljama provodi docjepljivanje protiv difterije i tetanusa svakih 10 godina (dTap).
U Hrvatskoj je 2020. godine zabilježen jedan slučaj difterije, a prije toga davne 1974. godine. Prema podacima ECDCa, u europskim zemljama je 2022. godine zabilježena epidemija s ukupno 320 oboljelih od kojih je većina imala kožni oblik bolesti. Međutim, neki su razvili i respiratorni oblik koji je doveo do smrtnog ishoda.
Ne postoji jednokomponentno cjepivo protiv difterije. Difterijski toksoid je sastavni dio višekomponentnih cjepiva koja, ovisno o predviđenoj dobi primjene, sadržavaju različitu količinu antigena što se označava malim ili velikim slovom. Primjerice, DTaP cjepivo se primjenjuje od rane dojenačke dobi, a dTap cjepivo je odobreno za primjenu u djece starije od 7 godina.
Malo slovo d označava da cjepivo ima manju količinu antigena za razliku od velikog slova u DTaP cjepivu koji ima veću količinu antigena, a iste komponente.
U dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi cjepivo protiv difterije (tetanusa i hripavca) je kombinirano s inaktiviranim cjepivom protiv poliomijelitisa (IPV) i Haemophilus influenzae tip b (Hib) – tzv. „5 u 1“ cjepivo (DTaP-IPV-Hib), odnosno s Hib i cjepivom protiv hepatitisa B - tzv. „6 u 1“ cjepivo (DTaP-IPV-Hib-hepB).
Prema hrvatskom kalendaru cijepljenja, protiv difterije se cijepe djeca s navršena 2 mjeseca života kombiniranim cjepivom „6 u 1“, a potom s navršena 2 i 4 mjeseca života (jedna od doza je „5 u 1“, a druga „6 u 1“) i u drugoj godini života, 6 -12 mjeseci nakon treće doze primarnog cijepljenja sa „6 u 1“. S navršenih pet godina starosti djeca primaju jednu dozu DTaP-IPV.
U četvrtom razredu osnovne škole i drugom razredu srednje škole provodi se docjepljivanje dTap cjepivom.
U dobi 60 godina obavezna je primjena jedne doze cjepiva protiv difterije i tetanusa (Td).
Spore bakterije Clostridium tetani prisutne su posvuda – u okolišu, crijevima životinja i ljudi. Spore su izrazito otporne na vanjske uvjete. U povoljnim uvjetima bez kisika prelaze u aktivni oblik i mogu se umnožavati. Duboke kontaminirane rane s puno odumrlog tkiva predstavljaju savršene uvjete za aktivaciju spora tetanusa. Spore ne uzrokuju oštećenje lokalnog tkiva niti lokalnu upalnu reakciju. Bolest nastaje kao posljedica djelovanja jakog tetanusnog neurotoksina i karakterizira je izrazita ukočenost mišića čeljusti, nemogućnost otvaranja usta, otežano, ili onemogućeno gutanje te jaki bolni grčevi skeletnih mišića koji mogu dovesti do smrtnog ishoda (primjerice zbog grčenja mišića koji sudjeluju u disanju). Izraženi su i simptomi autonomnog živčanog sustava (preznojavanje, poremećaji srčanog ritma, fluktuirajuće vrijednosti krvnog tlaka, itd.).
Cjepivo protiv tetanusa sadrži toksoid (inaktivirani tetanus toksin). Postoji jednokomponentno cjepivo protiv tetanusa (TT) i kombinirana cjepivima koja sadrže toksoid difterije (Td) ili toksoid difterije i acelularni pertusis (DTaP, Tdap).
U Hrvatskoj primovakcinacija protiv tetanusa podrazumijeva primjenu tri doze cjepiva koje sadržava tetanus toksoid (DTaP) uz dva docjepljivanja do sedme godine života. Smatra se da je osoba zaštićena najmanje 10 godina nakon završene serije, a nakon toga je potrebno docjepljivanje.
Prema kalendaru obveznog cijepljenja djeca se docjepljuju s dTap cjepivom u četvrtom razredu osnovne škole i drugom razredu srednje škole.
U dobi 60 godina obavezna je primjena jedne doze cjepiva protiv difterije i tetanusa (Td).
Kod obrade rane uvijek je nužno provjeriti cjepni status protiv tetanusa. Ukoliko bolesnik nije dobio barem tri doze cjepiva potrebno je što prije primijeniti prvu dozu cjepiva protiv tetanusa (ovisno o dobi DTaP, dTap ili Td), a potom nastaviti seriju s ukupno 3 doze (npr. dTap po shemi 0, 2, 6 -12 mjeseci). Za drugu i treću dozu može se koristiti Td. Cijepljenje se mora provesti i ako je bolesnik primio seriju od minimalno 3 doze cjepiva, a prošlo je više od 10 godina od zadnje doze (za tzv. „čiste rane“), odnosno 5 godina (ako se radi o dubljim ranama kontaminiranima tlom). U određenim indikacijama (kontaminirane rane u osoba kod kojih nije provedena primovakcinacija, osobe s oštećenom imunosti) potrebno je uz cjepivo primijeniti i HTIG (hiperimuni tetanusni imunoglobulin).
Nuspojave: Često bol i crvenilo na mjestu primjene cjepiva. Rjeđe: povišena tjelesna temperatura, a iznimno rijetko oteklina cijelog ekstremiteta (s ii bez boli i/ili crvenila) - nije kontraindikacija za daljnju primjenu cjepiva.
Arthusova reakcija preosjetljivosti u odraslih koji su dobili nekoliko doza Td cjepiva u kratkom razdoblju. Rijetka u djece.
Jako su rijetke teške anafilaktičke reakcije, Guillain-Barréov sindrom (GBS) i brahijalni neuritis. Kod djece koja su preboljela GBS odluka o daljnjem cijepljenju DTaP cjepivom je individualna.
Hripavac uzrokuje bakterija Bordetella pertussis, a infekcija se vrlo lako prenosi bliskim kontaktom sa zaraženim osobama kapljičnim putem ili posredno preko kontaminiranih površina.
Klasična klinička slika hripavca javlja se u necijepljene djece predškolske dobi. Započinje kao obična prehlada (kataralna faza), potom prelazi u fazu intenzivnog kašlja (paroksizmalna faza) koju obilježava karakteristično hripanje pri udisaju nakon višestrukih napadaja kašlja za vrijeme jednog izdisaja. Nakon napadaja kašlja djeca često povraćaju. Potpuni oporavak često nastupa nakon nekoliko tjedana ili čak mjeseci (faza oporavka).
Kod cijepljenih adolescenata i odraslih osoba infekcija može biti asimptomatska ili se može manifestirati kao dugotrajni afebrilni kašalj.
Bolest ima najteži tijek u dojenčadi mlađe od 6 mjeseci, a naročito kod nedonoščadi i necijepljene dojenčadi. U ovoj dobnoj skupini bolest se može manifestirati sindromom iznenadne dojenačke smrti te su komplikacije poput prestanka disanja (apneje), usporene srčane frekvencije, upale pluća, itd. češće. Letalitet u djece mlađe od dva mjeseca iznosi 1,1%.
Cilj cijepljenja je zaštititi malu dojenčad koja imaju rizik za težak oblik bolesti s komplikacijama. Prema kalendaru cijepljenja, prvu dozu cjepiva protiv hripavca dojenče dobiva s navršena dva mjeseca života (iznimno šest tjedana). Stoga je bitno naglasiti da se u svakoj trudnoći preporuča cijepljenje trudnica protiv hripavca (dTap) između 27. i 36. tjedna trudnoće (poželjno početkom tog intervala) kako bi se omogućio prijenos protutijela protiv hripavca preko posteljice (transplacentarni) i zaštita novorođenčeta, odnosno malog dojenčeta u razdoblju prije nego ono može primiti cjepivo prema kalendaru.
Doživotna imunost protiv hripavca ne se može postići cijepljenjem, a niti preboljenjem infekcije. S obzirom na slabljene zaštitne imunosti povremeno se bilježe manje ili veće epidemije poput one u Hrvatskoj 2023. godine s 4806 slučajeva, uglavnom među adolescentima i mlađim odraslima.
Cjepiva protiv hripavca koja su nekad korištena sadržavala su cijele inaktivirane bakterije i bila visoko reaktogena - wP (eng. whole-cell pertussis), a danas koristimo acelularna cjepiva - aP (eng. acellular pertussis) odnosno cjepiva koja sadrže određene fragmente bakterije.
Za razliku od DTwP cjepiva, nije zabilježen povećan rizik od konvulzija nakon primjene DTaP cjepiva. Hipotonično-hiporesponzivne epizode (HHE) javljaju se znatno rjeđe nakon cijepljenja s DTaP nego što je ranije zabilježeno s DTwP cjepivom.
Sva cjepiva protiv hripavca u Hrvatskoj kombinirana su s difterijskim i tetanusnim toksoidima (DTaP, dTap – cjepivo sa smanjenim sadržajem antigena), a primjena pojedinog cjepiva ovisi o dobi. Proizvodi mogu biti formulirani kao kombinirana cjepiva koja sadrže i druge komponente cjepiva (npr. „5 u 1“ ili „6 u 1“).
Prije polaska u školu preporučuje se primjena pete doze cjepiva protiv hripavca.
Od 2025.g. u hrvatski kalendar obveznog cijepljenja uvedeno je docjepljivanje protiv hripavca u četvrtu razredu osnovne škole i drugom razredu srednje škole (dTap).
Poliomijelitis (“dječja paraliza”) je naziv za neurološku manifestaciju infekcije poliovirusima koji tijekom akutne infekcije zahvaćaju živčane stanice odgovorne za inervaciju mišića uzrokujući mlohavu paralizu mišića (paralitički poliomijelitis). Bolest je karakterizirana asimetričnom paralizom mišića ekstremiteta, a paraliza ošita i međurebrenih mišića može dovesti do otežanog disanja i potrebe za mehaničkom ventilacijom. Smrtnost iznosi 5%-10%. Međutim, u većini slučajeva (oko 70%) infekcija ostaje asimptomatska, a u oko 20% se manifestira kratkotrajnim febrilitetom.
Postoje tri tipa divljeg poliovirusa - tip 1, tip 2 i tip 3. Poliovirusi su na početku bolesti prisutni u respiratornim sekretima, a oboljela osoba tjednima izlučuje viruse stolicom te je glavni put prijenosa feko-oralni put. Izvor infekcije je najčešće osoba koja ima blage simptome. Ljudi su jedini rezervoar poliovirusa zbog čega je polioviruse moguće iskorijeniti.
Globalna inicijativa za eradikaciju poliomijelitisa pokrenuta je 1988. godine. Od tada se broj slučajeva poliomijelitisa uzrokovanih divljim tipovima poliovirusa smanjio za više od 99%. Divlji poliovirus tip 2 iskorienjen je 1999. godine, a tip 3 2020. godine. WHO je 2002. godine proglasila Europu slobodnom od poliomijelitisa. Poliomijelitis je danas endemičan (divlji tip 1) u dvije zemlje - Afganistanu i Pakistanu.
Postoje dvije vrste cjepiva protiv poliomijelitisa. OPV (eng. Oral Poliovirus Vaccine) je živo oslabljeno cjepivo koje se primjenjuje oralno. Glavni nedostatak tog cjepiva je mogućnost uzrokovanja paralitičkog poliomijelitisa (eng. Vaccine-associated paralytic poliomyelitis, VAPP) kod osoba koje su primile OPV ili njihovih bliskih kontakata jer se kao i divlji tip virusa prenosi feko-oralnim putem. VAPP se klinički ne može razlikovati od poliomijelitisa uzrokovanog divljim virusom. U većini razvijenih zemalja (uključujući Hrvatskoj) je u upotrebi samo inaktivirano cjepivo protiv poliovirusa (eng. Inactivated Poliovirus Vaccine, IPV).
IPV je, osim kao monokomponentno cjepivo, također dostupan u kombinaciji s drugim cjepivima za djecu (npr. DTaP-IPV ili DTaP-IPV-Hib-hep B), a cijepljenje počinje već u dojenačkoj dobi.
Oba cjepiva, i IPV i OPV, prema preporučenim rasporedima, vrlo su imunogenična i učinkovita u sprječavanju poliomijelitisa. Više od 95% osoba razvija protutijela nakon druge doze IPV cjepiva, a 99%-100% nakon treće doze. Preporuča se primjena najmanje četiri doze IPV-a.
Nuspojave: Blage, samoograničavajuće (npr. bol na mjestu primjene i povišena tjelesna temperatura).
Alergijske reakcije kod osoba preosjetljivih na streptomicin, neomicin i/ili polimiksin B s obzirom da IPV može sadržavati te antibiotike u tragovima.
Haemophilus influenzae tip b (Hib) je prije uvođenja cjepiva bio najčešći uzročnik bakterijskog meningitisa u male djece te čest uzročnik drugih invazivnih bolesti (sepse, epiglotitisa, upale pluća, septičkog artritisa, celulitisa, perikarditisa, itd.). Najveća učestalost invazivnih infekcija uzrokovanih s H. influenzae tip b bila je između 6. i 18. mjeseca života, dok se epiglotitis najčešće javljao u dobi od 2 do 4 godine. Razlikujemo sojeve hemofilusa s kapsulom bogatom ugljikohidratima (inkapsulirani, označavaju se slovima a-f) i one bez kapsule (netipabilni).
Uzročnik se prenosi s osobe na osobu bliskim kapljičnim kontaktom ili izravnim kontaktom s izlučevinama iz dišnog sustava. Prije uvođenja obveznog cijepljenja dojenčad i mala djeca su bili glavni rezervoar hemofilusa jer su oni najčešće asimptomatski kliconoše hemofilusa u gornjim dišnim putevima.
Cjepivo protiv H. influenzae tip b je konjugirano cjepivo, odnosno sastoji se od ugljikohidrata iz kapsule koji je vezan na protein nosač. Zaštitna protutijela usmjerena su protiv ugljikohidrata. Prema hrvatskom kalendaru cijepljenja cijepe se sva dojenčad starija od dva mjeseca s tri doze kombiniranog cjepiva DTaP-IPV-Hib-hepB, tzv. „6 u 1“ (s 2 mjeseca i 4 ili 6 mjeseci), odnosno DTaP-IPV-Hib, tzv. „5 u 1“ (s 4 ili 6 mjeseci). To je tzv. primarna serija cijepljenja, nakon koje slijedi docjepljivanje (revakcinacija) u drugoj godini života s jednom dozom kombiniranog cjepiva „6 u 1“.
Od uvođenja Hib cjepiva učestalost invazivne bolesti uzrokovane H. influenzae tip b smanjila se za više od 99% kod male djece, odnosno bolest je praktički eliminirana u cijepljenim populacijama. Cjepivo aktivno štiti cijepljenu osobu, ali s obzirom na to da smanjuje broj asimptomatskih kliconoša, smanjuje i prijenos uzročnika te na taj način štiti i one koji se ne mogu cijepiti i doprinosi imunitetu zajednice (tzv. “imunitet krda”).
Nuspojave: U otprilike jedne četvrtine djece razvija se bolnost, crvenilo i oteklina na mjestu primjene cjepiva. Simptomi su najčešće blagi i kratkotrajni.
Nuspojave: Crvenilo, oteklina, otvrdnuće, bolnost na mjestu primjene cjepiva, pospanost i razdražljivost (nekoliko sati od primjene, prolaze spontano unutar 48 h).
Opsežne lokalne reakcije - u 2%-3% djece razvija se oteklina cijele natkoljenice ili nadlaktice nakon primjene četvrte ili pete doze DTaP u isti ekstremitet. Nuspojava može utjecati na hodanje djeteta, ali prolazi spontano, bez posljedica.
Za razliku od DTwP cjepiva, nakon primjene DTaP cjepiva nije povećan rizik od konvulzija.
Malo je povećan rizik za jednostavne febrilne konvulzije ukoliko se DTaP primjenjuje s inaktiviranim cjepivom protiv gripe.
Produljeni (>3 sata), neutješni plač i hipotonično-hiporesponzivne epizode (HHE) (kolaps, stanje slično šoku) vezane su za komponentu hripavca i također su rijetke nakon primjene DTaP cjepiva. Nijedna od ovih reakcija nije povezana s dugotrajnim posljedicama i nije kontraindikacija za daljnju primjenu cjepiva.
Kontraindikacije: Anafilaktička reakcija na prethodne doze ili komponente.
Encefalopatija (npr. koma, snižena razina svijesti ili produženi epileptički napadaj) unutar 7 dana nakon prethodne doze DTaP, DTwP ili dTap cjepiva, a koja se ne može pripisati nekom drugom prepoznatljivom uzroku je apsolutna kontraindikacija za daljnju primjenu cjepiva s komponentama B. pertussis.
Progresivni neurološki poremećaji (npr. infantilni spazmi, nekontrolirana epilepsija, progresivna encefalopatija) uglavnom predstavljaju samo privremenu kontraindikaciju dok se neurološka bolest ne razjasni i stabilizira.
Mjere opreza: HHE, neutješni plač (>3h).
Guillain-Barréov sindrom (GBS) unutar 6 tjedana nakon doze cjepiva koje sadrži toksoid tetanusa.
U Hrvatskoj su cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole dostupna kao kombinirano trokomponentno cjepivo (MMR - measles, mumps, rubella) ili četverokomponentno (MMRV – measles, mumps, rubella, varicella) - u kombinaciji sa živim oslabljenim cjepivom protiv vodenih kozica. Za razliku od MMR-a koji ce može primijeniti i u odraslih, MMRV se može koristiti od 12 mjeseca do 12 godine života.
Prema hrvatskom kalendaru cijepljenja prvu dozu MMR cjepiva dobiju djeca s navršenih godinu dana, a drugu dozu dobiju kod upisa u 1. razred osnovne škole.
Jedna doza MMR cjepiva pruža zaštitu za >95% cijepljenih protiv ospica, 78% protiv zaušnjaka i 97% protiv rubeole. Dvije doze MMR cjepiva povećavaju učinkovitost na 97% za ospice, 88% za zaušnjake i više od 97% za rubeolu.
U 2023. godini bilježe se niski cjepni obuhvati (<90%) kod primarnog cijepljenja cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole u nekim županijama. Docjepljivanjem protiv
ospica, zaušnjaka i rubeole u prvom razredu osnovne škole u 2023. godini postignut je obuhvat 90,05 % što je približno jednako obuhvatu prethodnih godina.
Nuspojave: nuspojave su češće nakon primjene prve doze cjepiva i javljaju se u do 15% djece. Najčešća nuspojava je povišena tjelesna temperatura koja se javlja u 5%-15% djece, najčešće 5 do 12 dana nakon cijepljenja, a može trajati do pet dana.
Osip je opisan u 5% slučajeva. Ostale rjeđe nuspojave su bol u zglobovima, povećanje limfnih čvorova, itd.
Febrilne konvulzije javljaju se 5 do 12 dana nakon primjene cjepiva u 1:3000-1:4000 djece.
Rijetka nuspojava je prolazna imuna trombocitopenija (ITP).
Dosadašnja istraživanja nisu pokazala povezanost MMR cjepiva s encefalopatijom, encefalitisom kao niti poremećajima iz autističnog spektra ili kroničnim bolestima.
Kontraindikacije: Trudnoća i stanja oslabljene imunosti. Iako se alergija na jaja dugo smatrala kontraindikacijom za primjenu MMR cjepiva, danas znamo da je količina bjelančevine koja nalikuje ovalbuminu u cjepivu izrazito mala i visoko procesuirana stoga je cjepivo sigurno za primjenu u djece koja imaju visoki stupanj alergije na jaja i nije potrebno provoditi cijepljenje u bolničkim uvjetima.
Mjere opreza: Prethodna primjena krvnih pripravaka nakon koje treba odgoditi primjenu MMR (3-11 mjeseci, ovisno o vrsti pripravka). Trombocitopenija ili imuna trombocitopenija nakon prethodne doze cjepiva. Odluka o cijepljenju donosi se individualno, uzimajući u obzir korist cijepljenja i moguće rizike.
Ospice (morbili) su akutna virusna bolest karakterizirana povišenom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom, hunjavicom, kašljem i osipom. Osip je karakterističnog rasporeda - javlja se najprije na licu, a potom se širi prema trupu i okrajinama. Komplikacije ospica su najčešće posljedica popratnih bakterijskih infekcija i zahvaćaju dišni sustav (upala uha, upala pluća, laringotraheobronhitis, itd.) i češće su kod djece i osoba s oštećenom imunosti. Akutne komplikacije središnjeg živčanog sustava su rjeđe (akutni encefalitis u 1:1000 oboljelih), a u četvrtine oboljelih dolazi do trajnih neuroloških oštećenja.
Rijetka kasna neurološka komplikacija je subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE), degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja se manifestira promjenama ponašanja i kognitivnim poteškoćama, a tipično se javlja 7 do 11 godina nakon infekcije divljim virusom. Najčešće se javlja u djece koja su preboljela ospice prije druge godine života.
Posljednja veća epidemija ospica s ukupno 220 prijavljenih slučajeva trajala je od prosinca 2014. godine do ožujka 2015. godine, a obolijevale su većinom necijepljene ili nepotpuno cijepljene osobe.
Tijekom 2023. godine zabilježena su tri importirana slučaja ospica u Hrvatskoj. Importirani slučaj znači da je slučaj povezan s uvozom virusa od strane necijepljenih međunarodnih putnika iz zemalja s endemskom prisutnošću određene zarazne bolesti, u ovom slučaju ospica.
Zaušnjaci (epidemijski parotitis ili mumps) su akutna sustavna virusna bolest koja se prenosi kapljičnim putem. U dječjoj dobi se bolest najčešće prezentira oteklinom žlijezda slinovnica (najčešće jedne ili obiju doušnih žlijezda), temperaturom, glavoboljom, gubitkom apetita, itd. Prije uvođenja obveznog cijepljenja protiv zaušnjaka većina djece je oboljevala prije adolescencije. Komplikacije su češće ukoliko do prvog kontakta s virusom dođe u odrasloj dobi. Najčešće komplikacija je upala testisa (orhitis) koji se javlja u 30% necijepljenih i 6% cijepljenih. Potom slijede neurološke komplikacije poput aseptičnog meningitisa (do 1%) te ostale rijetke komplikacije (upala gušterače, oštećenje sluha, artritis, itd.). Gotovo polovica bolesnika s orhitisom razvija atrofiju zahvaćenog testisa s posljedičnim smanjenjem plodnosti.
Prema podacima ECDC-a (Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, eng. European Centre for Disease Prevention and Control) incidencija zaušnjaka 2022. i 2023. godine iznosila je 0.7 na 100 000 što je gotovo dvostruko više nego 2021. godine s time da je najveći broj oboljelih bio stariji od 30 godina. U SADu su opisane epidemije zaušnjaka na sveučilištima i učeničkim domovima što dodatno govori u prilog opadajućem imunitetu u odrasloj dobi te važnosti održavanja visokog cjepnog obuhvata. Prema preporukama ACIPa može se primijeniti treća doza cjepiva u osoba s povećanim rizikom kao kontrolna mjera u slučaju pojave epidemije.
U Hrvatskoj je 2023. godine zabilježeno 13 slučajeva epidemijskog parotitisa.
Rubeola je blaga, samoograničavajuća virusna bolest karakterizirana vrućicom, osipom i povećanim limfnim čvorovima. Bolest najčešće prolazi bez komplikacija, a dojenčad i djeca sa rubeolom su najčešće asimptomatska. Međutim, infekcija trudnice (pogotovo u prvom tromjesečju trudnoće) može dovesti do razvoja sindroma kongenitalne rubele (oštećenje sluha, zamućenje leće i druga oštećenja oka, srčane greške, niska porođajna masa, intelektualne poteškoće), ali i do pobačaja i mrtvorođenja.
Rubeola je globalno vodeći uzrok kongenitalnih malformacija koje se mogu spriječiti cijepljenjem, a jedna doza cjepiva pruža cjeloživotnu zaštitu u >97% cijepljenih.
Godišnje se diljem svijeta rodi oko 100 000 novorođenčadi sa sindromom kongenitalne rubeole.
Sve je veći broj zemalja koje u kalendaru obaveznog cijepljenja koriste i cjepivo protiv rubeole, a globalni cjepni obuhvat iznosi oko 70%. Rubeola je i dalje endemska u Africi i zemljama jugoistočne Azije te se seronegativnim trudnicama (trudnicama koje u djetinjstvu nisu cijepljene i nisu preboljele rubeolu) ne savjetuje putovati u ta područja.
2007. godine zabilježena je epidemija rubeole u Hrvatskoj s ukupno 39 prijavljenih slučajeva uglavnom između 15 i 29 godina. Među oboljelima, samo su tri osobe bile cijepljene dok ostale nisu bile cijepljene ili je podatak bio nepoznat.
Posljednji slučaj rubeole u Hrvatskoj prijavljen je 2016. godine.
Što je pneumokok?
Pneumokok (Streptococcus pneumoniae) je bakterija koja obitava u nosu i ždrijelu ljudi, osobito male djece koja pohađaju kolektive. U većini slučajeva ne uzrokuje bolest, ali u djece mlađe od 5 godina, starijih od 65 godina te osoba s kroničnim bolestima ili oslabljenim imunitetom može izazvati ozbiljnu bolest. Rizični čimbenici su i prethodne virusne infekcije (npr. gripa, RSV), kronične plućne bolesti, šećerna bolest te stanja s oštećenim imunosnim sustavom (imunodeficijencije).
Koje bolesti uzrokuje?
Zašto je važno cijepiti se?
Cjepiva protiv pneumokoka
Poznato je više od 100 serotipova pneumokoka. Serotipovi se međusobno razlikuju po invazivnosti, odnosno vjerojatnosti da će uzrokovati težu bolest. Pneumokokna cjepiva koja se danas koriste štite protiv samo određenog broja serotipova koje sadrže u svojoj formulaciji i trenutno ne postoji cjepivo koje štiti od svih pneumokoknih serotipova. Serotipovi koji su uvršteni u danas dostupna cjepiva su oni koji su najčešći i najinvazivniji.
Danas su dostupne dvije vrste cjepiva:
Trenutno postoji samo jedno PPSV cjepivo koje je zaštitno prema 23 serotipa pneumokoka i naziva se PPSV23. Pneumokokna konjugirana cjepiva pak sadrže manji broj serotipova i trenutno postoji 5 cjepiva koja se mogu primijeniti:
Cijepljenje djece u Hrvatskoj
Trenutno više od 170 država u svijetu ima uveden PCV u program cijepljenja: većinom je to PCV13, a manji broj država koristi PCV10. PCV15 i PCV20 su najnovija cjepiva koja se primjenjuju u razvijenim zemljama (SAD, Kanada, neke europske države) i imaju najširi obuhvat serotipova do sada.
Hrvatska je bila jedna od posljednjih država u Europi koja nije imala u svom obveznom programu cijepljenja PCV. Od 2019. godine u nacionalnom programu cijepljenja besplatno se primjenjuje PCV10. Cijepi se po shemi „2+1“: u dobi od 2 i 4 (ili 6) mjeseca te treća doza između 12. i 15. mjeseca života. Nedonoščad se cijepi shemom „3+1“. Roditelji na vlastiti trošak mogu odabrati druga cjepiva (PCV13, PCV15, PCV20) koja se primjenjuju umjesto PCV10.
Nuspojave i sigurnost
Cjepiva su sigurna. Najčešće nuspojave su bol i crvenilo na mjestu uboda, povišena temperatura i umor, a najčešće prolaze unutar nekoliko dana. Teške nuspojave su vrlo rijetke.
Dodatna cjepiva:
Reference:
Virus hepatitisa B (HBV) uzrokuje akutni i kronični hepatitis, a kronična infekcija može dovesti do razvoja ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma. Virus se prenosi putem tjelesnih izlučevina - spolnim putem, vertikalnom transmisijom sa zaražene majke na dijete, putem krvi i krvnih pripravaka (npr. nesterilne igle i šprice, transfuzija, itd.). U zemljama u kojima je visoka incidencija hepatitisa B poput zemalja supsaharske Afrike i jugoistočne Azije, djeca akviriraju infekciju rano tijekom života - najčešće tijekom poroda zbog izloženosti zaraženoj krvi majke. Rizik da novorođenče bude zaraženo HBV-om od zaražene majke iznosi do 90%. Djeca ne mogu ostvariti odgovarajući imunološki odgovor na hepatitis B (imunotolerancija) te je kod njih infekcija najčešće asimptomatska uz razvoj kronične infekcije u više od 90% slučajeva. U zemljama niske incidencije hepatitisa B, u koje spada i Hrvatska, virus se najčešće akvirira u adolescenciji i odrasloj dobi spolnim putem ili putem krvi. U ovoj dobnoj skupini akutna bolest simptomatska javlja se u 30-50% slučajeva zaraze.
Godišnje je u Hrvatskoj prijavljeno nekoliko desetaka novooboljelih od hepatitisa B (2023. godine ukupno 39 novooboljelih).
Cijepljenje protiv hepatitisa B prije izlaganja virusu (preekspozicijska profilaksa) je najučinkovitiji način prevencije prijenosa HBV-a i pruža dugoročnu zaštitu, a cjepivo se može koristiti i nakon izlaganja virus (postekspozicijska profilaksa).
Jednokomponentno cjepivo protiv hepatitisa B je dostupno u dvije formulacije: za djecu (novorođenčad, dojenčad, djecu i adolescente do uključivo 15 godina) i za odrasle (> 16 godina). Cijepljenje odraslih osoba uključuje tri doze i to po shemi 0, 1 i 6 mjeseci. Preporučeno ja za osobe koje imaju veći rizik izloženosti virusu (npr. zdravstveni djelatnici i drugi djelatnici koji su prilikom obavljanja svog posla u neposrednom kontaktu sa zaraženim osobama ili materijalom (npr. krv, sekreti), bolesnici na hemodijalizi, obiteljski kontakti i spolni partneri HBsAg pozitivnih osoba, intravenski ovisnici o opojnim drogama, bolesnici koji boluju od hemofilije i leukemije, osobe nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica, zaposlenici pravnih i fizičkih osoba koje pružaju usluge smještaja osobama s mentalnim i intelektualnim oštećenjima).
Postoji dvokomponentno kombinirano cjepivo protiv hepatitisa A i hepatitisa B (HepA-HepB) koje je odobreno za primjenu u djece starije od godinu dana i adolescenata starijih od 18 godina. Primovakcinacija se provodi u tri doze 0, 1 i 6 mjeseci, a kod odraslih je moguće provesti cijepljenje po “ubrzanom” protokolu u četiri doze (0, 7. dan, 21.-30. dan, 12 mjeseci) za osobe koje ubrzo putuju u područja s visokom prevalencijom hepatitisa B i hepatitisa A.
Nuspojave: Bol na mjestu primjene, crvenilo, povišena tjelesna temperatura.
Hepatitis A, poznat kao “zarazna žutica”, je akutna, samoograničavajuća upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A. Simptomi i težina bolesti ovise o dobi i podležećim bolestima (prvenstveno bolestima jetre). Djeca mlađa od 6 godina najčešće imaju asimptomatsku infekciju (u 70%) slučajeva, dok starija djeca i odrasli češće imaju simptomatsku infekciju karakteriziranu povišenom tjelesnom temperaturom, žuticom, umorom, mučninom, slabošću, itd. Simptomi bolesti najčešće traju nekoliko tjedana, ali određeni broj bolesnika (10-15%) ima teži i/ili relapsirajući tijek bolesti. Infekcija se najčešće prenosi feko-oralnim putem, a moguć je i interhumani prijenos odnosno prijenos s osobe na osobu. Infekcija je učestalija u zemljama niskog socioekonomskog standarda te CDC preporuča cijepljenje protiv hepatitisa A prije putovanja u zemlje umjerene ili visoke endemičnosti.
Međutim, povremeno se i u razvijenim zemljama bilježe manje ili veće epidemije hepatitisa A poput epidemije u Hrvatskoj 2022. godine kada je zabilježeno ukupno 207 slučajeva hepatitisa A. Oboljeli su većinom adolescenti i odrasli, a najčešći putevi prijenosa bili su konzumacija kontaminirane hrane, bliski kućni kontakt i spolni kontakt s oboljelim osobama. Ovaj porast broja oboljelih od hepatitisa A u 2022. godini ukazuje na potrebu za pojačanim mjerama prevencije, uključujući cijepljenje, osobnu higijenu i odgovorno spolno ponašanje.
Postoje monovalentna cjepiva protiv hepatitisa A za djecu i odrasle te kombinirana cjepiva protiv hepatitisa A i B (HepA-HepB) također u formulacijama za djecu i odrasle.
Monovalentno cjepivo odobreno je za djecu ≥12 mjeseci (pedijatrijska formulacija za djecu s manjom količinom antigena) i za ≥19 godina (formulacija za odrasle s većom količinom antigena).
Serija cijepljenja se provodi s dvije doze u razmaku od barem šest mjeseci (raspon 6-12 mjeseci ili 6-18 mjeseci ovisno o proizvođaču). Starija dojenčad (6-11 mjeseci) mogu primiti jednu dozu monovalentnog cjepiva prije putovanja u endemska područja, ali kad navrše 12 mjeseci preporuča se provesti seriju cijepljenja ponovno odnosno kao da nisu primili jednu dozu u dojenačkoj dobi.
Kontraindikacije i mjere opreza: alergije na komponente cjepiva.
Nuspojave: Nisu zabilježene ozbiljne nuspojave. Nuspojave su blage - bolnost i otvrdnuće na mjestu primjene cjepiva.
Dodatna cjepiva:
- živo atenuirano oralno cjepivo - > 6 godina, četiri doze svaki drugi dan, primovakcinacija bi trebala biti provedena barem tjedan dana prije očekivane izloženosti, docjepljivanje svakih 5 godina u slučaju daljnje izloženosti
- inaktivirano cjepivo - > 2 godine, jedna doza barem dva tjedna prije očekivane izloženosti, docjepljivanje svake dvije godine slučaju daljnje izloženosti
Reference:
U izradi.
Kolera je bakterijska crijevna infekcija karakterizirana izrazito obilnim vodenastim stolicama i povraćanjem koji vrlo brzo uzrokuju tešku dehidraciju i metaboličke poremećaje. Bolovi u trbuhu i temperatura često izostaju. Kolera je endemična u 50-ak zemalja svijeta, dominantno u zemljama južne Afrike i jugoistočne Azije. Do infekcije dolazi ukoliko osoba unese veliku količinu bakterija stoga se infekcija najčešće događa nakon konzumacije kontaminirane vode ili hrane (primjerice sirove ili nedovoljno termički obrađene školjke). Glavni način prevencije su higijenske mjere, npr. kloriranje ili prokuhavanje vode.
Postoji živo atenuirano monovalentno oralno cjepivo protiv kolere. Preporuča se putnicima koji putuju u endemske zemlje. Potrebno je popiti jednu dozu cjepiva barem 10 dana prije putovanja. Cjepivo je odobreno za primjenu u djece starije od 2 godine i odraslih do 64 godine.
Kontraindicirano je kod trudnica i osoba s oslabljenom imunosti.
U izradi.
U izradi.
Dodatna cjepiva:
Reference:
U izradi.
U izradi.
U izradi.
Vodene kozice (varicella) su virusna osipna bolest koja se manifestira vrućicom i osipom koji je u različitim razvojnim stadijima (makula, papule, vezikule, pustule, kruste), a najčešće je lokaliziran na trupu i praćen jakim svrbežom. Vodene kozice su posljedica primoinfekcije s virusom varicella-zoster (VZV).
Najčešće komplikacije su bakterijske infekcije na mjestu oštećene kože i neurološke komplikacije. Kožne komplikacije su najčešće posljedica infekcije streptokokom ili zlatnim stafilokokom, a mogu biti blage i liječene ambulantno (npr. impetigo), ali i vrlo opsežne (celulitis, nekrotizirajući fascitis) koje zahtijevaju liječenje u bolnici, a ponekad i jedinicama intenzivnog liječenja (sindrom toksičnog šoka).
Rizik za teži oblik bolesti tijekom primoinfekcije imaju trudnice, djeca starija od 12 godina, odrasli i osobe s oslabljenom imunosti bilo koje dobi.
Cjepivo protiv vodenih kozica je živo, oslabljeno i primjenjuje se u dvije doze, a indicirano je za djecu stariju od 12 mjeseci i odrasle koji nisu preboljeli vodene kozice.
Učinkovitost cjepiva je visoka te nakon prve doze cjepiva 76% do 85% cijepljene zdrave djece starije od 12 mjeseci razvije protutijela na VZV u razinama koje se smatraju zaštitnima. Udio se približava 100% nakon dvije doze.
U zemljama gdje je cjepivo protiv vodenih kozica dio kalendara cijepljenja prva doza cjepiva primjenjuje se između 12. i 15. mjeseca života, a druga doza između 4. i 6 godine života.
U ostalim dobnim skupinama cjepivo se primjenjuje u dvije doze s razmakom od 4 do 8 tjedana.
U RH je cijepljenje odobreno na teret HZZOa za individualnu zaštitu djece s teškim oblicima dermatitisa, seronegativnih žena generativne dobi koje planiraju trudnoću kao i imunokompromitiranim osobama u stadiju remisije bolesti.
Preporuča se cijepljenje seronegativnih zdravih kontakata osoba koje imaju visok rizik za razvoj komplikacija, a same ne mogu primiti cjepivo (npr. medicinska sestra koja nije preboljela vodene kozice, a radi na hematološkom odjelu). Najčešće je na cijepljenje potrebno donijeti negativan nalaz protutijela na VZV virus (serološki nalaz).
Postoji jednokomponentno cjepivo protiv vodenih kozica te četverokomponentno cjepivo MMRV koje štiti od ospica, zaušnjaka, rubeole i vodenih kozica, a odobreno je za djecu od 12 mjeseci do 12 godina.
Nuspojave: Najčešće je riječ o blagim lokalnim reakcijama na mjestu uboda. 1-3% cijepljenih razvija osip u blizini mjesta primjene cjepiva, a 3-5% generalizirani osip nalik vodenim kozicama (najčešće 2 do 5 kožnih promjena, makulopapulozni, a ne vezikulozni).
Blago povišen rizik za razvoj febrilnih konvulzija pri korištenju MMRV cjepiva usporedbi s odvojenom primjenom MMR cjepiva i jednokomponentnog cjepiva protiv vodenih kozica.
Specifične kontraindikacije i mjere opreza: S obzirom da se radi o živom cjepivu, vrijede kontraindikacije za sva živa cjepiva (anafilaktička reakcija na prethodnu dozu istog cjepiva ili neku od komponenti cjepiva, stanja oslabljene imunosti i trudnoća).
Mjera opreza je prethodna primjena krvnih pripravaka (npr. intravenski imunoglobulin) nakon kojih treba odgoditi primjenu VZV cjepiva (3-11 mjeseci, ovisno o vrsti pripravka).
U izradi.
Do pete godine života gotovo svako dijete će imati barem jednu epizodu crijevne infekcije uzrokovane rotavirusima, a svako peto biti hospitalizirano. Procjenjuje se da su rotavirusi odgovorni za 111 milijuna epizoda gastroenteritisa globalno s najvećim brojem slučajeva i najtežim ishodom u nerazvijenim zemljama zbog pothranjenosti, paralelnih infekcija, socioekonomskih prilika, nedostupnosti odgovarajuće zdravstvene skrbi, itd.
Težina bolesti ovisi o dobi, broju prethodnih rotavirusnih infekcija te čimbenicima domaćina (npr. funkciji imunološkog sustava). Dojenčad do trećeg mjeseca rijetko obolijevaju zbog pasivne zaštite koju su stekla zaštitnim protutijela od majke putem posteljice.
Necijepljena djeca u dobi od trećeg do 35. mjeseca života imaju najtežu kliničku sliku. Bolest najčešće počinje naglo povraćanjem, a potom se unutar 24-48 h javljaju vodenaste stolice. Trećina djece ima povišenu tjelesnu temperaturu.
Cjepiva protiv rotavirusa su živa oslabljena cjepiva koja se primjenjuju oralno, a sadržavaju humane rotaviruse ili umjetno stvorene tzv. reasortne kombinacije humanih i životinjskih rotavirusa.
U Hrvatskoj su dostupna dva cjepiva protiv rotavirusa: pentavalentno cjepivo (RV5) koje se primjenjuje u tri doze (u dobi 2, 4 i 6 mjeseca života) i monovalentno cjepivo (RV1) koje se primjenjuje u dvije doze (u dobi 2 i 4 mjeseca života).
Preporučen raspored primjene rotavirusnih cjepiva:
| RV1 | RV5 | |
|---|---|---|
| Broj doza u seriji | 2 | 3 |
| Preporučena dob za primjenu cjepiva | 2 i 4 mjesec | 2, 4 i 6 mjesec života |
| Najranija dob za primjenu prve doze | 6 tjedana, 0 dana | 6 tjedana, 0 dana |
| Najkasnija dob za primjenu prve doze | 14 tjedana, 6 dana | 14 tjedana, 6 dana |
| Minimalni razmak između doza | 4 tjedna | 4 tjedna |
| Najstarija dob za primjenu posljednje doze | 8 mjeseci, 0 dana | 8 mjeseci, 0 dana |
Vremenski okviri za primjenu rotavirusnih cjepiva se moraju strogo poštivati, pogotovo maksimalna dob za primjenu prve doze cjepiva koja ne smije biti više od 14 tjedana + 6 dana. Naime, ako se prva doza cjepiva primijeni nakon dobi od 90 dana raste rizik od razvoja invaginacije odnosno intususcepcije crijeva - stanja koje nastaje kad se jedan dio crijeva uvuče unutar drugog dijela nalik na dijelove teleskopa. Invaginacije je najčešće hitno kirurško stanje u trbuhu u ranom djetinjstvu.
Razmak između dviju doza rotavirusnog cjepiva ne smije biti kraći od 4 tjedna, a maksimalna dob za završetak serije cijepljenja je 8 mjeseci, 0 dana.
Preporuča se da se serija cijepljenja dovrši onim cjepivom kojim je i započeta, ali cjepiva se mogu koristiti naizmjenično ukoliko je to neizbježno (npr. cjepivo je nedostupno, nepoznato je koje se cjepivo prethodno koristilo, itd.).
U Hrvatskoj se svako dijete može cijepiti rotavirusnim cjepivom na zahtjev i o trošku roditelja u dogovoru s nadležnim pedijatrom. Preporučeno je i odobreno na teret HZZO-a za rizične skupine bolesnika: nedonoščad rođena prije 33. tjedna gestacije, novorođenčad s prirođenim srčanim greškama, prirođenim bolestima metabolizma, dojenčad s kroničnim bolestima jetre i bubrega i dojenčad s težim oštećenjima središnjeg živčanog sustava.
Nuspojave: Invaginacija crijeva 1-5 /100 000 cijepljene dojenčadi. Rizik je najveći tijekom prvog tjedna nakon primjene prve ili druge doze cjepiva.
Rotavirusna cjepiva su živa cjepiva te nakon njihove primjene dolazi do izlučivanja virusa u stolici dojenčadi. Zbog mogućnosti razvoja gastroenteritisa uzrokovanog cijepnim sojem virusa osobe s oštećenom imunosti (imunokompromitirane osobe) trebaju izbjegavati rukovanje s pelenama barem četiri tjedna nakon cijepljenja dojenčadi zbog mogućnosti infekcije i težeg kliničkog rijeka bolesti.
Kontraindikacije: Apsolutna kontraindikacija za primjenu rotavirusnih cjepiva je teška kombinirana imunodeficijencija (SCID). Ako je dijete imalo invaginacju ili ako je rođeno s poremećajem crijeva koje bi moglo dovesti do invaginacije.
Mjere opreza: Potreban je oprez ukoliko je dojenče u bliskom kontaktu s osobama koje imaju oslabljeni imunitet (npr. osobom koja prima lijekove koji mogu oslabiti imunitet) ili imaju bilo koji poremećaj probavnog sustava. Također, potreban je oprez ukoliko do sada dojenče nije dobivalo na težini ili nije imalo očekivani prirast na tjelesnoj masi.
Potrebna je redovita higijena ruku svaki put nakon rukovanja sa zaprljanim pelenama.
U izradi.
U kolovozu 2023. godine je na temelju preporuke Europske agencije za lijekove (EMA) prvo cjepivo protiv RSV-a dobilo dozvolu od Europske komisije za stavljanje u promet.
EMA preporuča cijepljenje osobama starijima od 60 godina te trudnicama između 24. i 36. tjedna trudnoće. ACIP preporuča cijepljenje trudnica između 32. i 36. tjedna. Cjepivo se primjenjuje u mišić nadlaktice u jednoj dozi.
Cijepljenjem trudnica postiže se pasivna zaštita dojenčadi protutijelima koje je stvorila majka kao odgovor na cjepivo do navršenih 6 mjeseci života. Prema aktualnim preporukama nije potrebno docjepljivanje tijekom sljedećih trudnoća.
Prema rezultatima studija optimalno je cijepiti trudnicu između 32. i 35. tjedna trudnoće (više od 5 tjedana prije očekivanog poroda) zato što je tada najintenzivniji transplacentarni prijenos majčinih protutijela na fetus.
Cjepivo je dostupno na tržištu Republike Hrvatske, ali nije dostupno u ambulantama primarne zdravstvene zaštite niti u cijepnim stanicama regionalnih zavoda za javno zdravstvo. Cjepivo se na temelju privatnog recepta može kupiti u ljekarnama, a potom ga može primijeniti ordinirajući liječnik.
Cjepivo protiv RSV-a nije odobreno za djecu jer njegova sigurnost i djelotvornost u dobi do 18. godine još uvijek nisu ustanovljene. U RH u dojenčadi i male djece koje pripadaju rizičnim skupinama za razvoj posebno teških oblika bolesti primjenjuju se monoklonska protutijela, što predstavlja oblik pasivne imunizacije.
American Academy of Pediatrics, Committee on Infectious Diseases. (2024-2027). Red Book: 2024-2027 Report of the Committee on Infectious Diseases.
https://ec.europa.eu/health/documents/community-register/2023/20230823160227/anx_160227_hr.pdf
https://www.ema.europa.eu/en/medicines/human/EPAR/abrysvo
https://www.ema.europa.eu/hr/documents/product-information/abrysvo-epar-product-information_hr.pdf
Prvu dozu cjepiva protiv hripavca dojenče dobije s navršena dva mjeseca života prema kalendaru obveznog cijepljenja.
Trudnice koje su posljednji put cijepljene u djetinjstvu nemaju zaštitna protutijela koja mogu putem posteljice prenijeti svojoj novorođenčadi. Novorođenčad i mala dojenčad ima najveći rizik za razvoj teškog kliničkog oblika hripavca. Letalitet u dojenčadi mlađe od dva mjeseca iznosi 1.1%.
Zbog svega navedenog cijepljenje trudnica je najučinkovitiji način kojim se može pružiti zaštita maloj dojenčadi. Cjepivo je dostupno kao kombinirano s komponentom protiv difterije i hripavca (dTap).
Cjepivo se može primijeniti bilo kad tijekom trudnoće, ali s obzirom na dinamiku stvaranja protutijela prema preporukama ACIP-a i CDC-a optimalno je primijeniti jednu dozu dTap na početku trećeg tromjesečja u intervalu između 27. i 36. tjedna trudnoće (ukoliko je kod trudnice ranije provedena serija s tri doze cjepiva). U Hrvatskoj je cijepljenje trudnica odobreno na teret HZZO-a od listopada 2023. godine, od navršenih 16 do 36 tjedana gestacije.
ACIP preporuča primjenu jedne doze cjepiva u svakoj trudnoći, neovisno o tome kad je trudnica primila prethodnu dozu dTap cjepiva ili preboljela hripavac.
Cijepljenje trudnica je najučinkovitija mjera prevencije hripavca u male dojenčadi i pruža im pasivnu zaštitu. "Strategija čahure" (tzv. cocooning strategy) podrazumijeva cijepljenje odraslih osoba koje se nalaze u bliskom kontaktu s dojenčetom (npr. baka, otac, itd.). Na ovaj način je dojenče djelomično indirektno zaštićeno od hripavca jer je rizik da se zarazi manji s obzirom da su osobe u njegovoj okolini cijepljene, iako ne i potpuno isključen (acelularno cjepivo ne spriječava asimptomatsku infekciju).
American Academy of Pediatrics, Committee on Infectious Diseases. (2024-2027). Red Book: 2024-2027 Report of the Committee on Infectious Diseases. Pertussis. p656-667
https://stampar.hr/hr/cijepljenje-trudnica-protiv-hripavca
https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/hripavac-pertussis-veliki-kasalj/
https://www.cdc.gov/pertussis/hcp/vaccine-recommendations/vaccinating-pregnant-patients.html
Tijekom trudnoće dolazi do brojnih promjena u imunološkom odgovoru, kardiovaskularnom i respiratornom sustavu koje su posljedica hormonalnih promjena te su trudnice sklonije infekcijama i komplikacijama infektivnih bolesti. U odnosu na opću populaciju, trudnice oboljele od gripe imaju teži klinički tijek bolesti, češće zahtijevaju hospitalizaciju, liječenje u jedinicama za intenzivnu skrb te veću smrtnost.
Rizik je povećan tijekom cijele trudnoće, ali je najviši u drugom i trećem tromjesečju.
Gripa u trudnoći može dovesti do pobačaja, prijevremenog poroda, rođenja novorođenčeta s malom porođajnom masom, i drugih komplikacija.
Cijepljenje protiv gripe u trudnoći štiti trudnicu, a pasivnom imunizacijom protutijelima dobivenim preko posteljice štiti i dojenče u prvih nekoliko mjeseci života kad je najvulnerabilnije i sklonije težem kliničkom tijeku gripe, a samo ne može dobiti cjepivo.
Cjepivo protiv gripe je sigurno za primjenu u trudnica. Sprječava laboratorijski potvrđenu infekciju u 35-70% trudnica i 28-61% dojenčadi mlađe od šest mjeseci.
Kod trudnica se cijepljenje provodi primjenom jedne doze inaktiviranog cjepiva intramuskularno. Živo cjepivo koje se primjenjuje u nos je u trudnoći kontraindicirano.
ACIP i CDC preporučuju cijepljenje protiv gripe svim trudnicama, ženama koje će u sezoni gripe roditi kako bi se zaštitile i u razdoblju nakon poroda (prva dva tjedna). Cjepivo protiv gripe se može primijeniti u bilo kojem tromjesečju trudnoće. Cijepljenje tijekom drugog ili trećeg tromjesečja osigurava najveću zaštitu za dojenče. Također, moguća je istovremena primjena cjepiva protiv gripe i cjepiva protiv hripavca ili COVID-19.
Preporučeno je provesti cijepljenje protiv gripe u svakoj trudnoći čak i ako se u slučaju uzastopnih trudnoća dvije doze cjepiva moraju primijeniti unutar 12 mjeseci.
Uyeki, T. M., et al. (2019). Clinical Practice Guidelines by the Infectious Diseases Society of America: 2018 Update on Diagnosis, Treatment, Chemoprophylaxis, and Institutional Outbreak Management of Seasonal Influenza. Clinical infectious diseases, 68(6), e1-e47.
Prasad, N., et al. (2019). Influenza-Associated Outcomes Among Pregnant, Postpartum, and Nonpregnant Women of Reproductive Age. The Journal of infectious diseases, 219(12), 1893-1903.
UpToDate - "Seasonal influenza and pregnancy"
https://www.who.int/publications/i/item/WHO-IVB-16.06
Getahun, D., et al. (2024). Safety of the Seasonal Influenza Vaccine in 2 Successive Pregnancies. JAMA network open, 7(9), e2434857.
Stranica u izradi.